Zanimljivo je komparirati kako određeni reditelji i scenaristi vide i pozicioniraju društvo u svojim filmovima, a posebno kakav je status žena i prikaz ženskih likova u bh. kinematografiji.
Prošle godine imali smo priliku vidjeti nesvakidašnju situaciju u svjetskoj, ali možda najviše osjetno u američkoj filmskoj industriji. Nakon proglašenja svjetske pandemije, holivudski giganti, primorani su da obustave, makar privremeno, radove na desetinama ili stotinama filmova koje su filmofili i posjetioci bioskopa željno iščekivali.
Posljednji film predratne bh. kinematografije „Praznik u Sarajevu“ koji je doživio premijeru 1991. godine, debitanski je rad Benjamina Filipovića, diplomiranog studenta režije čuvene FAMU akademije u Pragu. Ovaj film označio je kraj jedne ere bh. kinemagotrafije, koja je svoje zlatne trenutke doživjela 80-tih godina.
Wendersovi putnici uživaju u flanerizmu utoliko što grade estetiku pogleda i kretanja. Naravno, estetika pogleda uvelike se podudara s naravi filma (mogla bi se čak uzeti kao njegova, doduše nedorečena, definicija). Da Wendersovi filmovi propituju mogućnosti ove estetike jasno je ne samo iz činjenice da
Otvorene su online prijave filmova i dramskih serija za programe 27. Sarajevo Film Festivala, koji će se održati od 13. do 20. augusta 2021. godine.
U okviru takmičarskog programa, filmski autori i producenti mogu prijaviti svoja ostvarenja u kategorijama za: igrani film, dokumentarni film, kratki film